Mars u Raku – Ratnik sa suzom u oku (iz knjige u pripremi)

Svaki put kada se Mars na nebu nadje u znaku Raka obliva nas istovremena ljubav i bes spram onih koje volimo, od majke, kuće, do zemlje kojoj pripadamo. Ljutnja i prezir se mogu javiti zbog najbanalnijih stvari koje nekakvu emociju u sebi skrivaju, kao na primer – zašto nam majka nije čuvala crteže koje smo crtali u detinjstvu, zašto otac nije istrajao i sagradio dom rešivši i nama tako egzistenciju, ljuti smo što nam nije davana potrebna podrška, što zemlja u kojoj živimo umire, što se deca ne radjaju, ljuti što niko više ništa ne želi da brani. Pa što više ljut čovek postaje, u stvari sebe nesvesno sve više isto krivi što zatiče i sebe kako skrštenih ruku sedi dok na naslovnoj strani novina ne pročita naslov “Poslednji Srbin umreće za 500 godina”.

U tom času, kadaMars gotovo surov prema sopstvenoj duši i jezivo hladan postaje prema svemu i svima koje voli, provala sentimenata razbija bedeme koje je oko svoje duboko nežne duše sagradio. I u tom času grozničava i najnežnija koja na svetu može postojati ljubav prema svima njegovima i svemu nejgovom se javlja, iako on i dalje ubedjen ostaje da ga svi oni lagano zaboravljaju, i da ga u stvari ni ne vole. Ili bar – u to je sasvim siguran, ni prineti onome koliko on voli njih sve.  I samo tada kada treba da brani a ne da napada, samo kada zna da je porod ugrožen, da su žene ugrožene, kuće, domovi, da je dobrota u ljudima pod pretnjom, da ognjišta mogu biti zatrta, on prvi ustaje da brani, da čuva, da štiti, da osvešta, jer u njemu žive i Marko Kraljević, i Knez Lazar, i Car Dušan, i Sindjelić Stevan i onih osam hiljada Srba na Zejtinliku, pa besan postaje kad pomisli kako ih niko više ne spominje i kako oni  sigurno odlaze u zaborav, pa od bespomoćnosti koju prezire oči mu suze a on nemiran postaje jer mora nešto da uradi. Ali šta? I sa kim? Kako on toliko sam da brani u miru kada oni koje želi da brani kažu da im je dobro. Oni ne vide ono što on vidi, da se više ni za koga uskoro neće imati boriti a samim tim ceo njegov smisao života tim nestaje. Za koga kuću da gradim kada dece nema? Pa na roditeljske grobove je pojurio da se isplače i kaže im svoju tugu. Pojurio je da se javi kumu, trudeći se da veruje i dalje u ovo staro, srpsko “Bog na nebu – kum na zemlji”, ali kum nema vremena, postao je u medjuvremenu prezauzet da bi se pokorio sentimentima prijateljstava i prošlosti. I samo zato će ovaj Mars – posebno ako je afliktovan, ući u kafanu, narediće im vojnički da puste muziku koja će ga na korene podsećati, i što se više ljudi budu veselili on će se opet sve usamljeniji osećati, svestan da im motivi nisu isti, da niko od njih ne razume tu glad za ratom koga nema, tu potrebu da brani ono što voli, kada sve što voli tu je a nemarno postaje i prema njemu, i prema sebi i prema korenima za koje ne mari i prema životu samom. A on, večito je kralj života bio, spreman da pravi decu, da gradi, da stvara, hrabar na ognjištu koje brani, slab u pohodu da tudje osvaja, prezriv da tudje žene ženi – ali to će baš prvo uraditi kada ode iz svoje zemlje, uradiće sve što je mrzeo i čega se gadio ne bi li dušu svoju ako može što pre uništio i satro do temelja, da ne oseća više ništa, da ubije sentiment svaki, što se nikada stvarno desiti neće. Pa se kad tad u svoju zemlju vratiti mora, jer samo tamo živi njegova snaga večno posadjena samo u onome što on dušom voli. U nekim drugim slučajevima, umesto u kafanu ući će u Arhiv Beograda, otići će na grobove, istraživati svoje korene, čitati o svojoj istoriji i sećati se šta je od istorije uspeo kroz svoje korene da sačuva. Pisani spomenici moga naroda su spaljivani i uništavani jer se tako istina i trag o jednom narodu kroz vekove zauvek zatire… zato ću ja, reći će on ako je intelektualniji, uzeti papir i olovku u ruke, pa ću napisati pesmu, pa ću napisati roman, pa ću napraviti dokumentarni film… I dok je pisao duša je mir nalazila, a u njemu su se smenjivale slike, sećanja, emocije su ga nadahnjivale, dok je on bio nesvestan toga da baš tog trenutka on u stvari vodi rat!

Ovo je samo isečak iz moje knjige koju pišem (a koju ću i objaviti, ako bog da, jednog dana). Inače, moj Zenit horoskop je u Raku sa Saturnom visoko gore postavljenim koji i vlada četvrtom kućom koja se tiče korena, porekla i na jedan način – mundano govori priču o mom narodu, o Srbiji i Srbima jer ima trigon sa Mesecom u Škorpionu i Jupitera u Ribama. Narod koji je večito patio, i koji se iseljava polako do potpune napuštenosti – i gde žene više ne radjaju decu. Pa kada je Mars sada ušao u konjunkciju sa mojim Saturnom u Raku, a tome se juče priključio i Mesec (koji je i danas tu), i mene su obuzeli sentimenti, pa sam i napravila jedan kratak video koji možete da pogledate.

Komentari

19 komentara na “Mars u Raku – Ratnik sa suzom u oku (iz knjige u pripremi)”
  1. Aleksandra says:

    Imam osećaj da mi je mars u raku, a nije. U škorpiji je. Jedva čekam tvoju knjigu. Sigurna sam da će se brzo rasprodati! Ostavi mi nekoliko primeraka, obavezno!!! :-D

  2. sanja peric says:

    iskreno, ja ne verujem da će se rasprodati, jer ja imam jako mali broj čitalaca. :) znam da tako ne izgleda i ovaj blog jeste posećen, ali broj onih koji bi zaista želeli da pročitaju moje vidjenje astrologije i u papiru nije veći od stotinak ljudi. Ali upravo zbog njih i pišem knjigu. Ostalo, kad se proda – proda. ;)

  3. Bojan says:

    Phvale za tekst. Naime i ja chu obavezno kupiti primerak, pravim biblioteku za unuke, ako tad ne budu imali hardware i software na molekularnom nivou, pa neshto i za deku..
    Nadam se da chesh je na vreme zavrshiti. ;)
    Uran mi je trenutno na Severnom Nodusu, i bash pricha tu prichu o ujedinjenju svih predaka, koji su hodali, koji hodaju Zemljom, a to me podseti na Aragorna, iz LOTR-a u sceni u kojoj ulazi u pechinu i iznosi mach pred entitete, mach njihove dushe, mach njihove potrebe, i ujedinjuje ih sa sobom… o

  4. Zorica says:

    Meni je mars u raku u 11.kuci, a sada ce i tranzitni mars uskoro doci na svoju natalnu poziciju….Ne znam sta se moze ocekivati od tog aspekta…..Ali, inace, prilicno sam se pronasla u ovom tekstu…….Uvek su mi govorili, da je mars u raku, kao vlazan barut, uvek nedostaje vise energije za neku akciju, i negde je to i istina ,ali takodje sam uvek znala da on predstavlja i moje jake korene, i moju veliku ljubav prema porodici…
    Naravno,ovo je moje laicko misljenje ili neka moja intuicija, pa ako gresim, oprostite mi…….. :-)

  5. Jelena Pantovic says:

    Osetila sam potrebu da ostavim komentar u vezi ovog teksta iako se ne razumem u astrologiju. Iako mi je Mars u Ribama u Prvoj kuci(drugi ce bolje od mene znati sta to znaci), prilicno sam se pronasla u ovom tekstu……
    Ljutnja i bes koji me obuzimaju vec neko vreme cini mi se da nemaju samo jedan pocetak, a neretko se i sa svojim najblizima posvadjam zbog sitnice….. A cini mi se da sam najvise ljuta na sebe sto neke stvari ne mogu da promenim jer mi fali energije (koju trenutno nemam)……. :-(((

    Sto se tice knjige, volela bih da je procitam kad izadje iz stampe!
    P.S. Sve pohvale za video! Pozdrav

  6. Ninočka says:

    Draga Sanja,
    hvala ti za sve…od Marsa u Raku, do Mjeseca u Skorpionu, do Lilith… Bas – hvala!

  7. jelena says:

    hvala Sanja,ovo je divno napisano i jako me je dirnulo.. obzirom da imam muku sa sopstvenim Marsom,takodje je slab,u vagi je,i cini me nesrecnom,jer taj mars nisu moji muskarci,nego predstavlja mene na jednom nivou,vladar je natalnog mi sunca… u ovom nesrecniku od ovog marsa u raku sam se prepoznala,i duboko rastuzila,jer mi je slican.. besna sam na sopstvenu nemoc,na sve slabe marseve,na sebe,jadnu marsovku,koja je uvek trazila potvrdu strasti i moci u drugima,a ne u sebi… a besna citavog zivota,na sebe-marsa,kucu,spaljeno ognjiste,domovinu.. puno ti hvala! veliki pozz od marsovke sa tugom u dusi,suzom u oku,srcu bez strasti…….

  8. Dalibor Philippe says:

    Sanjo, drzim fige iz publike MO Sco! ;)

  9. Lutalitza says:

    Qq, rastavi me skroz na skroz, pa me sastavi opet! Nesrećan je moj Marsić u Raku u četvrtoj, u konjunkciji s Mesecom i Jupiterom. Boli ga nepravda i baš je pre neki dan napisao junačku pesmicu, odbio da otme što mu pripada a tuđe je i odskora počeo ljudima od patnje iz inata da govori kako su voljeni na nivou bića.

    Knjiga će biti ne samo čitana, već i poklanjana! :)

  10. Gordana says:

    Sanja,

    Tvoj poslednji tekst me iznenadio. Da li da krivim marsa u raku. Neproduktivna energija je izbila iz tebe. Sa ovih si prostora, da se objasniti. Nastavi da gledas u buducnost. Proslost uci kao istoriju.

    Pozdrav

    Gordana

  11. sanja peric says:

    Draga Gordana,

    iskreno, ni ja sama ne mislim da je svaki moj tekst dobar. Na stranu sad konkretno šta mislim o tekstu “Mars u Raku”. Svi smo mi savršeno nesavršeni i tako treba da ostane. Najbitnije je da nemate očekivanja, jer onda ćete uvek naći ono što vam je potrebno i umeti da ignorišete ono što vam smeta i smatrate nedovoljno kvalitetnim. Ssvim je normalno da ću nekada i grešiti. Imati uspone i padove, dobre, bolje i nikakve tekstove… ja sam svesna toga, još budite i vi – i biće sve na svom mestu.

    srdačan pozdrav

  12. Zvezdana says:

    Jaoooj, necu nikad moci da varim dusebriznike…..
    Svaka ti cast na svesti o sopstvenoj nesavrsenosti, nedostatak iste je ono sto me najcesce i najvise izludjuje svakodnevno vec pri prvim recima koje ljudi izgovore, to je moje tracenje energije, i slazem se za ocekivanja, ali ih jednostavno uvek imam, ma koliko me to nerviralo:)
    Gde god da ti gresis, sigurno nije kad pises ove tekstove, tad ides na pravi nacin svojim putem, i ja ti na tome pomalo zavidim, sto si ga spoznala i njime ides…;)

  13. sanja perić says:

    Zvezdana, meni je lako jer je meni vladar Jupiter u Ribama. A on kao takav nema nikakvu potrebu da druge razuverava, ubedjuje… nek svako ide svojim putem, i to je to. Tebi je ipak Mars vladar i u prirodi ti je ta borba za pravdu i borba za borbu uostalom! :) Meni kada bi neko rekao “ajde sad bori se, udji u duel, rat, konflikt” ja bih se verovatno predala i rekla “U pravu ste, ja sam kukavica, razapnite me, radite šta hoćete, al’ ja ne umem da se borim ako sa druge strane nije Jupiter…” Drugim rečima, i ja volim duel, rat, borbu samo ako je sa druge strane neko ko može da se potrudi da razume sve. Već ako osoba istupi bez argumenata i objašnjenja koje bi bilo logično, ja odstupam jer je za mene to umaranje i ja nemma prosto energiju za takvu vrstu duela.

    Konkretno, ponovo ću se vratiti na Gordanin komentar, da je GOrdana dala argumente za moju ‘neproduktivnu energiju’ ja bih ušla u diskusiju, kao sa Stavom što sam, jer ja ne ulazim u to da li postoje skriveni motivi ili ne, ja prosto volim diskusiju kada se može podvesti pod “intelektualna rasprava” i drago mi je kada imam priliku za to. Ali na servirane definicije, etiketiranja i slično – odstupam i predajem se. Nemam ja tu snagu koju tvoj Mars ima. :)

  14. Stav says:

    Procitao sam i ovaj tekst. Interesantan je. Tacnije, bio mi je, do poslednjeg odlomka:
    “trigon sa Mesecom u Škorpionu i Jupitera u Ribama” i “Mars sada ušao u konjukciju sa mojim Saturnom u Raku, a tome se juče priključio i Mesec”

    ovdje sam se vec izgubio potpuno :)

    Iskoristicu ovu recenicu “izbija neproduktivna energija”, ne radi polemike sa autorkom recenice, vec sto je moj dozivljaj i misljenje o ovom tekstu upravo suprotno da – je ovaj tekst produktivan.
    Iz dva razloga: ovo je dobar pretres, zapazanje, istina kratak, ali dubok i senzibilian, i sadrzi veoma bitan kontekst posmatranja – kulturoloski. I sto je najvaznije – nazalost prilicno tacan. A da bi se postigla produktivna ili pozitivna sugestija, mislim da je potrebno prije toga izvesti analizu. Narocito ako je prozeta emocijama, a ova definitvno jeste. Drugi razlog, na konto prvog je: ovo zapazanje, analiza, je ipak samo odlomak? Daleko je od zavrsne rijeci, pretpostavljam.

    Na kraju, cak i ukoliko bi sama knjiga bila jedna velika i tacna analiza, odnosno zapazanje, u duhu ovog teksta, koja bi doprinijela smanjivanju nase dioptrije u pogledu na sebe i svijet oko sebe, koja bi makar dotakla emocije, pogotovo sa ovim pogledom kroz kulturolosku prizmu, onda bi to svakako trebalo biti produktivno.

    I nesto u vezi dileme da li bi knjiga bila dobro prodata ili ne. Moje je misljenje, da bi imala necu reci dobre, nego bolje predispozicije, kada bi oskudijevala u astroloskom aspektu i terminologiji.

  15. sanja perić says:

    Ali onda to ne bi bila astrološka knjiga! :)

    lp,

    Sanja

  16. Stav says:

    “Ali onda to ne bi bila astrološka knjiga! :)”

    To bi onda bilo sjajno. Licno bih kupio knjigu i pomogao prodaju u CG :)

  17. iv says:

    “to bi onda bilo sjajno.”
    bilo bi, sigurno bi bilo sjajno. nema spora.

    ali ovako je još sjajnije…

    prava šteta što to ne možeš da proceniš…

  18. Mila says:

    Posle prvih rečenica Važeg teksta pomislila sam da me poznajete.Znate, onako, kao prijateljicu….haha.Uspeli ste još jednom da oslikate deo mog bića koji mi je bio zagonetka i za koji sam mislila da je nasledje nekog prokletstva koje nosim.Istina je da sam se ja u ovim godinama izborila sa besom i ljutnjom prema bližnjima.Uspela sam to samo uz pomoć ljubavi prema svom detetu.Shvatila sam da ako za njega želim”čist put”onda moram sebe da disciplinujem i promenim ugao gledanja i prihvatanja stvari.Znate ono”nije bitno da li JA nešto želim-bitno je da li je moje dete srećno “.Nije bilo lako ali godinama sam kao pravi “ratnik”vaspitavajući sina dozvoljavala da i on vaspita mene.
    Ispričala sam Vam ovo kao primer da svojom unutrašnjom snagom mogu da se prevazidju i tako jaki i teški aspekti.
    Hvala Vam još jednom na divnim tekstovima,koje ja čitam kao beletristiku,bez obzira o kom znaku se radi.Istrajte u pisanju te knjige jer Vaš talenat za pisanu reč ,je više nego očigledan.Sve najlepše Vam želim

  19. sanja perić says:

    Draga Mila,

    mislim da se svaki čovek nekad nadje u situaciji da pomisli da je neki jak doživljaj koji ima, ili je možda bolje reći – neko psihičko stanje, nešto što samo on ima i što ga intimno deli od ostatka sveta. U tom smislu, kao neka vrst olakšanja dodje svako saznanje da ima još onih koji dele baš istu tugu, patnju, strahove pa i mržnju. Olakša. Ako ništa drugo, lepo je i hvala vam što ste ostavili komentar, kao i svima pre vas jer prepoznavanje medju nepoznatim ljudima ali na onom najintimnijem nivou je uvek dragoceno. Ako ništa – bar znamo da nije nikakva nesreća u pitanju, zla sudbina, ili kojekakva čudesa, već naša priroda i naš gen koji gajimo u sebi kao pelcer. Kod nekoga, pelcer ostane pelcer, a kod nekoga se primi i izraste dalje… ako čovek ne prati kako se to dalje razvija i u njemu raste, može izgubiti kontrolu nad tim (kao onaj crtani sa džinovskim pasuljem) ili će od tog pelcera odnegovati nešto zaista vredno kao biljku koja je retka vrsta.

    Sve najbolje :)

Ostavi komentar

Speak Your Mind
...komentari podržavaju HTML kodove!