Mesec u Škorpionu
![]() |
| photo: “Consider Me Dead” © Katarzyna Dembrowska Displayed here by kind permission of the artist / Slika je objavljena uz pisanu dozvolu umetnika. |
.
Kada sam počinjala tek da se upoznajem sa astrologijom, bila sam negde srećna što imam nešto u Škorpionu, pa makar to bio i Mesec. Škorpion, znak strasti, snage, opasnosti i izazova, ali i znak istinske tragičnosti, ranjavanja i neminovnosti fatuma, činio mi se tada kao vrlo posebnim. Medjutim, nije mi trebalo puno da spoznam da istinsko zlo i tragičnost zaista postoje, jer moj Mesec u Škorpionu nedvosmisleno je od momenta mojih prvih većih ljubavi, do momenta kada sam shvatala svoje mesto u porodici i svetu pokazivao svoju mračnu stranu. Zato danas, kao astrolog sa petnaestogodišnjim iskustvom prema ovom znaku opsesije i fatalnosti sudbine imam samo jednu reč – poštovanje.
Svaka planeta u Škorpionu ima samo jednu potrebu, samo jednu jedinu ambiciju – da umre, ne bi li se možda ponovo rodila.
Te tako i Mesec, koji predstavlja sentimente, maštu, nežnost, romantiku, saosećanje, sažaljenje, položen u Škorpiji u nečijem horoskopu uvek ukazuje da će osoba kroz iskustveno u životu prolaziti najrazličitije drame koje će samo jedan jedini cilj imati da polako ubijaju sve ovo što je od najfinijih sentimenata satkano. Pa se čini nekada nemogućim radovati se, jer u najvećem smehu i nežnosti osoba priziva ovu pomahnitalu lavinu da je proguta, te otuda baš kada je sve potaman i liči na kakvu idilu, eto telefonskog poziva o nečijoj smrti, il svadje za stolom na slavski dan koja ruši porodicu zauvek, il eto bombe koja ubija sve u kući. Zbog toga osoba nesvesno pravi kakav kompromis sama sa sobom da se nikada neće previše radovati, previše voleti, previše vezivati jer sve to samo jedno joj donose strah i strepnju za one kojima su njene miisli upućene. A ljubav svaka umreti mora, mora se završiti i ožiljke ostaviti. I baš stoga, najlakše je ostati sam. Biti sam. Biti dalek i nepristupačan, kakvim ih često drugi vide. Lakše se živi van domašaja nežnosti i brige drugih. Ubiti emocije, ubiti dušu i nežnost, povrediti najbliže što će ljudi sa Mesecom u Škorpionu često raditi, al samo zato da bi njima bilo lakše. Da bi patili deset puta više nego onaj koga su bez pozdrava ostavili, onaj kome su otrovne reči u lice sasuli, okrenuli se i otišli nekim svojim putem koji i h redovno ne zanima preterano kud vodi, kad ionako sve na kraju u grob odlazi. Ne hajanje za životom kao vrednosti ovde je svakodnevno, već samo želja jedna jaka koja gori da život prazan ne bude, da se ne pretvori u čamu i čekanje da se nešto desi. Baš zato ovi ljudi ne staju, oni sagorevaju iz dana u dan, prizivajući oko sebe najopasnije i najporočnije i najtragičnije likove, prizivajući opasnost i svesno provocirajući sam život, il možda pre, samu smrt.
Kako se Mesec odnosi na genetiku po majčinoj strani, obično su sve žene u porodici baš takve sudbine, spremne na najgore uvek i na kraj, iako prema drugima ostavljaju utisak žive energije, vulkanske strasti i snage, neretko oplemenjujući svakoga ko sa njima u dodir dodje. One ne zaboravljaju nikada na momenat kraja, smrti, tragično koje se u svemu desiti mora, jer sve ima svoj početak i svoj kraj. I kao da baš u tome leži njihovo spasenje, kao da ih baš to konstantno prisustvo kraja koji poput Damaklovog mača lebdi nad njima spašava užasa da poveruju da išta može biti večno. Te otuda ovde čak ni tuge nema, već samo muk i strast. To su žene posebne, istinske snage, koje monotoniju svakodnevnice ne trpe, već iznalaze hiljadu poslova gonjene nepresušnom energijom, dok ih drugi svi posmatraju sa strane i dive im se na snazi i neumoru. Obično se u porodici i radjaju više žene nego muškarci (moja majka ima dve sestre, svaka od njih isto ćerke) i svaka od njih je posebna, jaka, strasna, i vrlo često sama, nekad i ceo život nepoljubljena bude, iako je i lepa i čulna. Prokletstvo strasti, prokletstvo zanosa i mašte, prokletstvo emocije koja o kakvoj ljubavi sanja il o mirnom domu, sada mora umreti zauvek. Naravno, to ne znači da one neće porodicu i dom kasnije i imati, ali večno omedjene strepnjom i slutnjom da sve se to svakog časa srušiti može. I ne samo žene, već i muškarci sa ovom pozicijom Meseca neminovnost u sebi nose, koja život vrednuje samo onda kada na kakvu borbu istinsku liči, skok u grotlo vulkana, pa ih često imaju opasni, fanatični likovi što maltene hrle ka opasnosti i smrti. A žene će izazov stalno prizivati i samo od toga koliko će one tu svoju snagu svesno živeti a koliko će je u strah pretvarati zavisi koliko će im život biti tragičan i omejden samoćom kao i to koliko će biti psihički ali i fizički zdrave.
Medjutim, život ih ipak na miru ne ostavlja, te se tren uvek javlja kada opasnost kuca na vrata bilo u vidu kakve promene koja im iz korena menja život, il kakve osobe demonske strasti zbog koga mogu i žene i muškarci sa Mesecom u Škorpionu ponovo osetiti sav onaj zanos, davno zaboravljen. I pre će živeti recimo ova žena u snu o tom jednom koga je imala makar i samo jednu noć, ali koji je bio oličenje seksualne energije ravne njenoj, i samim tim spremno prihvatiti samoću, nego ići dalje u susret kakvoj novoj, ali po intenzitetu slabijoj ljubavi. A taj tren izazova je tren najveće emocije koju ovi ljudi imaju privilegiju da kroz život spoznaju. Istinska strast, istinski zanos, istinsko pripadanje koje nikakva posesivnost nije već jedno potpuno predavanje trenutku koji postoji, a posle koga, što ovi ljudi znaju, kraj mora doći.
U praktičnom smislu ovo su žene ratnici, prvoborci, žive za revolucije, one preokreću sudbine ne samo sebi već i drugima, teraju na menjanje svakoga ko im se približi, a neretko ga imaju žene hirurzi, iscelitelji… Kuća je često pored groblja ili reke, koja opet u svojoj simbolici samo na prolaznost svega podseća, na to da sve na ovom svetu svoj početak i kraj mora imati.





ovo je stvarno gadno…ali tocno…
imam mjesec u skorpionu i mnogo stvari koje su ovdje napisane su mi se dogodile i znam da ce opet…nesto poput zelje za autodestrukcijom,mazohizmom takodjer…
uvijek nesto sve unistava kad najmanje ocekujes iako si svjestan da ce doc…
a ono o predavanju trenutku je najveca istina u mom slucaju te definitivnim odlukama koje ruse mostove…
hvala sanja napokon sam naisao na neki posteni tekst o mjesecu u skorpionu :-))
Svaka cast Sanja,ja imam taj mesec u skorpiji,i bas sam se pronasla u ovoj tvojoj prici,prokletstvo strasti,jedna noc strasti,samo jedna i citav zivot se sanja o toj jednoj noci…jer zaista kod mene sve mora da umre…i to je ono samounistavajuce za mene…al opet zaista srecna sam i na toj jednoj noci dozivljene strasti…jer sam to dozivela kao nesto najdragocenije u svom zivotu,sto je ipak moralo kad tad da umre….al sad mi je jasno,takav je ipak moj horoskop!:)Veliki pozdrav!
sama za sebe ucim godinama astrologiju..ali nikada nisam procitala bolji opis za mesec u skorpiji koji i ja imam,i na lepsi nacin opisan…samo jedno nije napomenuto…(suze koje stoje uvek negde u uglu ociju..)
Bas tako. Tesko, tesko…duboko, jako…Hvala Sanja.
a šta se dogodi kada se mesec u škorpiji ponovo rodi? čini mi se da mi se desilo samo ovo, od gore navedenog da su zaista moja osećanja nizom događaja jednostavno sagorela. kao neki mali nervni slom. ali su se i iscelila, mislim, sasvim. šta onda? ima li neka pozitivna perspektiva za nas mesečeve škorpije. pa i vi ste ok, sanja?
nemam puno vremena Dudo za odgovor, ali reći ću ukratko… praštanje sebi je ključ.
Kada sebi oprostimo – iako smo tvrdoglavi (svaki Mesec u Škorpionu je jako tvrdoglav) i verujemo da nismo ljuti na sebe, jer ljutnja kao klasična ljutnja i nije naš način pokazivanja besa. Kod nas je represija uvek prisutna, potiskivanje i mnoge ljutnje i dani kada je trebalo da reagujemo, a nismo bilo jer smo istinski bili bespomoćni (možda deca) ili smo strahovali da ako naglas kažemo – onda će nas neko odbaciti ili ostaviti ili nešto treće, ali kod nas se ljutnja uvek razvodni zbog Meseca u nekakvu muljastu kašu podno želuca… I ta ljutnja je na kraju još jedino ljutnja prema sebi što nismo ovo ili ono rekli, uradili, što smo ceo život se ponašali tako i tako zbog nekoga, a na kraju shvatamo da smo bili izmanipulisani što drugima, što sobom samima… pa kada ceo taj proces počne u nama ovako da se vrti na nivou svesti – jako je važno da sebi oprostimo i idemo dalje. Mnogo smo labilni u smislu da je nama lako manipulisati krivicom, samoćom, bespomoćnošću, i to su stanja i osećanja koja će nas kod drugih uvek pogoditi ili učiniti ranjivim – a sve opet zbog čiste projekcije jer se mi tako spram sebe osećamo. Zato je jako važno d sebi sve oporstimo da bi mogli dalje zdrave duše.
hvala Sanja
Divan ti je post ovaj iznad Sanja, mnogo poucan i istinit, u mnogim stvarima sam se pronasao :( “jako je vzno da sebi oprostimo i idemo dalje” jako lepo receno…
Pozdrav Sanja :-)
mnogo su ti dobre slike koje si postavila sa svaki Mesec. Ova za Skorpiona je tako simbolicna i tako dobro opisuje!!!
i da jedna je prava rec za njega – postovanje.
Ni jedan mesec u Skorpionu kod svih ljudi koje znam i kod mojih prijateljica koje ga imaju pa na kraju i kod mene, ne daje jednostavnost i lakocu u emotivnom zivotu.
Hvala ti Sanja na ovom tekstu, ja imam mesec u skorpionu i to u 8. kuci, a rak sam u horoskopu i apsolutno se pronalazim u tvojim recima,uzasno jako utice na mene
kako se “čuva” mesec u škorpiji?
misijom. odabrati zanimanje gde ćete spašavati ljude, baviti se socijalnim, društvenim temama i to sve “u ime naroda”. time se sa individualnog bavljenja sobom prebacujete na bavljenje drugima (što je Mesec) koji trebaju pomoć, nadu, spas, ljubav.
Mislim da je sa ovim odgovorom Vas tekst sada potpun. Veliko hvala!
Moram da priznam da u mojih 36 godina nisam znala da ustvari moj zivot obiljezava bas mjesec u Skorpionu.
Hvala ti sto si bukvlano opisala nasu tajnu patnju i samocu u hrpi ljudi.
Svo tvoji tekstovi su mnogo poucni,
jos jednom hvala!
Draga Sanja,
sve je bas tako kako si rekla i samoca i strast i iskljucivost, sve tesko i ponekad beznadezno a sta bi mi jos rekla kad se taj fatalan spoj ta noc strasti desi sa muskarcem koji takodje ima mesec u skorpiji, cista propast, unistenje, rat…..jedna noc bure i strasti i pet godina ratovanja. Vec sam se bavila mislju da potrazim strucnu pomoc ali tvoj tekst mi je mnogo toga objasnio.HVALA!
Ja cesto povredjujem sebe, ali “samo zato da bi njima bilo lakse”..samo zato da bi meni bilo lakse!
Hvala Vam,na divnom tekstu.. pronasla sam sebe ponovo!!! I nadam se da se ovaj put necu izgubiti!
Sta kukate, ja pored Meseca (vladar 8. kuce) u skorpiji imam i Veneru (vladar Sunca), Jupiter (vladar ascendenta) i Neptun. Jupiter je na 8. stepenu (skorpija), a Venera na 20 stepenu (takodje skorpija).
Nagradno pitanje: kog datuma sam rodjen?
Cao,Sanja….. Ja sam odusevljenja Vasim poznavanjem astrologije,svaka cast…. Ja sam rodjena 11.04.1971,Ovan podznak Devica,sa Venerom u Ribama…..ja idem ljubavi u susret svaki dan,paznjom za druge…..al nema onog pravog “bumeranga”……pozdrav
Ja sam u znaku blizanac/jarac i znak i podznak su mi na pola stepena od raka/strelca, mesec mi je u skorpionu a venera u lavu …. Sta da vam kazem narode…svaki dan je niz izbora i cineci ih pravimo put svoje sudbine, ali ono sto nam je predodredjeno ne mozemo izbeci !!! Ali sve se lakse prebrodi kada “trcite ispred svoje sudbine ” … pozz Sanji , divan txt
Da baš mi se to desilo.
Točno tako kako si opisala/o
Jednom prije davnih dvanaest trinaest godina imala sam ljubav svojih snova za kojim stalno već godinama osijećam patnju, čežnju.
Navodno da je on poginuo i to jako davno, a ja još živim sa njim u sebi.
I zemlju bih prekopala za njega i vrijeme vratila samo za taj trenutak.
Uh što je gadno stravstven taj mjesec u škorpionu.
Ali sada nakon tih dvanaest trinaest godina opet mi se pruža mogućnost za veliku ljubav, pa možda čak i čvrstu, ali baš stalno taj strah da sa njime neću uspijeti.
Da će mi se i sa njim srušiti sve kao kula od karata.
Jeb……… mjesec u škorpionu nisam baš sretna sa njim već jako nesretna i jako mi smeta.
Stalno me baca na neko jeb……….. dno. I nikako da se podignem.
Slušam pijesme zato na youtube koje me podsijećaju na ljubav moga života nepreboljenu
saša matić aca lukas dražen zečić dean matić.
I osijećam se bolje osijećam da je on tu tu uz mene kao da nikada niti nije išao nikuda od mene,
a onda se probudim ioz toga sana i shvatim da već odavno nije tu uz mene i oći mi opet pune suza.
Ali sada je on tu moj preslatki da………. hoću li sa njime uspijeti ili ne bože daj mi snage.
Jedan nek je proklet, drugi nek je ljubljen, sve ili ništa škorpije dižite se pokažite se mi ili volimo ili mrzimo za ljubav i umiremo za mržnju deset puta većom mržnjom odgovaramo.
Jednom nas život postavi na tron drgi puta već smo prosjaci pa dođe on koji ruku pruži život da i kako da ne ljubimo toga za cijeli život.
Mi u anđele vijerujemo ili ne jer i njih smo isprobali mi škorpije mi mistici.
I protiv anđela smo spremi ići zamijere li nam se, jer od nas škorpija samo je bog jaći, ali i njemu možemo da damo do znanja da ili je ili nije ono za što se predstavlja, jer mi smo gospodari života i smrti pa često puta i bogu možemo da iskrešemo u lice što ga ide, mi škorpije probavamo ali isto taoliko i imamo puno znanja o puno mističnih tajnih stvari stvari sa one strane. Ali imamo i tu golemu rušilačku graditeljsku snagu u sebi tako da možemo da podnesemo i najmračnije sile i da stvorimo novi život život pun harmonije, ljubavi, mira ali sve što je negativno ili ima kraj mora umrijeti da bih se stvario novi život viječan život život kakvog želimo. Škorpioni zagledajte se u dubinu sebe pa vidite što to duboko u sebi krijete malo tko želi da uništi sam sebe nama se tako čini da je ali kada dođemo do svoga kraja rađamo novi život. Zato smo najbolji i najjači. Živijeli škorpioni.
HEHE bas tako kako si rekla iako imam samo 15 god skroz sam drukciji od drugih i opet niko me nerazume niti ce ikad moci …jbg a usput za nas skorpione nadjite drugaricu rodnjena u mesecu ribe jer ona jedino moze da vas razume smiri i umiri verujte mi a usput ce vas jako privlaciti pa makar bila najruznija na svetu…!!!hehe
I nesto sto jeste posebno kod nas jeste sto zapravo mi uzivamo u patnji i bolu samo na trenutak kad vas nesto boli ili patite razmislite o tome i stalno sami sebe teramo da patimo kad ti se place zbog ljubavi ti na to dodas jos sto ti je neko blizak umro dajes jacu patnju jacu mrznju i onda kad prebolis to posle dugog plakanja i mucenja samog sebe ustanes mnogo jaci sa drugim pogledom na svet i osecvas se mocno jer drugi ljudi su jako povrsni nisu ni blizu toga sto sm omi i nikad nece ni biti blizu mene naprimer proganja ta mracna energija stalno pokusavam da je prizovem njenu crnu mracnu magiju da dodje do mene da mi se preda da postanem njeg gospodar a ko zna sta bi se tad desilo trazite braco moja smisao vaseg zivata i bogme javite mi ako ikad nadjete Trunksss3@gmail.com obavezno ajde sa srecom braco moja!!!
sve to stoji, patnja može biti lična, a može i samo tako da dodje taj osećaj tuge, kao da Mesec u Škorpionu sada plače zbog tuge u svetu, nezadovoljenih želja i čega god… predaje se tom osećaju da bi odatle vaskrsnuo. Moj termin (u privatnom životu koji koristim, obzirom da imam MO Sc) je ’srećno nesrećan’, taj miks radosti i tuge u stvari kada procuri kroz neku pesmu, rečenicu, kao da je u njemu sva snaga ovog Meseca.
Takodje, zanimljivo je da najviše komentara od svih Meseca i na srpskom i ne engleskom (pošto sam ove tekstove o Mesecu prevela) ima baš Mesec u Škorpionu. Na nekom engleskom forumu neko ko ima Mesec u Škorpionu napisao je da voli pesmu “Maybe Tomorrow” od Stereophonics. A onda se njih petoro javilo isto sa MO Sc da potvrde kako i oni vole tu stvar.. nisam ništa napisala, ali mi je bilo simpatično, jer otkad sam je čula, i meni je ta pesma nenormalno draga. A ona baš ima taj ‘tuga-radost’ background… http://www.youtube.com/watch?v=m1UO5dItw_k&feature=related
Draga Sanja,
Svi komplimenti za ovaj tekst i promišljanje o iskustvu Meseca u Škorpiji! Zaista, čini mi se da ova pozicija, upravo, kroz bol preobražava, jer što je dublja bol – dublja je spoznaja. Mislim da smo, mi sa ovakvom pozicijom Meseca u natalnoj karti, ovde kako bismo se naučili istinskom unutarnjem iskustvu, transformaciji koja proizilazi iz hrabrog poniranja u dubine. Suočeni smo sa ličnim tragedijama kako bismo – prvenstveno – stekli poverenje u sebe same – ne kroz porodicu, partnere, spoljašnji svet… Pogled je usmeren ka unutra, a ne prema spolja. Ipak, takav avanturizam duha nije svojstven svim ljudima. Smatram da mi sa Mesecom u Škorpiji, više od bilo koga, posedujemo snagu da samoinicijativno zakoračimo u samo središte svoga Bića.